Ima li Hrvatska odštetni fond za nuspojave cjepiva i što on govori o sigurnosti cjepiva?

U raspravama o cjepivima često se tvrdi da svaka ozbiljna zemlja ima odštetni fond za nuspojave cjepiva, da je smrt od cjepiva gotovo nemoguće dokazati jer se oštećeni bori protiv države i farmaceutske industrije te da zato ne znamo koliko je stvarne štete. Dio te tvrdnje je točan, ali zaključak koji se iz nje izvodi nije.

Što je program naknade bez krivnje?

Riječ je o sustavu u kojem država isplaćuje naknadu osobi oštećenoj cijepljenjem, a da pritom nitko ne mora dokazati da je netko pogriješio. O zahtjevu odlučuje stručno tijelo, iznosi su često unaprijed određeni, a postupak je brži i jeftiniji od suda. Prvi takav program uvela je Njemačka 1961. godine.

Pregled objavljen 2020. godine u časopisu PLoS ONE, nastao uz sudjelovanje Svjetske zdravstvene organizacije, pronašao je takve programe u 25 država članica SZO-a, prema stanju iz 2018. godine. U Europi ih imaju, među ostalima, Austrija, Danska, Finska, Francuska, Italija, Mađarska, Njemačka, Norveška, Slovenija, Švedska, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Kao glavni razlog za njihovo uvođenje države su najčešće navodile pravednu naknadu za osobe koje su nehotice oštećene cjepivom danim radi općeg dobra, a zatim i jačanje povjerenja u programe cijepljenja.

Ima li ga Hrvatska?

Nema. Prema radu pravnice Katarine Knol Radoja objavljenom 2018. godine, Hrvatska nema program naknade bez krivnje za ljude oštećene cijepljenjem. Autorica navodi da jedini sličan program postoji za vlasnike goveda uginulih nakon cijepljenja protiv bolesti kvrgave kože 2016. godine. Ona predlaže uvođenje takvog programa, upravo zato što je cijepljenje u Hrvatskoj obvezno, a sudski postupci su dugi i skupi. U tom dijelu kritika je opravdana.

Što onda može oštećeni u Hrvatskoj?

Može tužiti državu. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama iz 2006. i 2009. godine zauzeo je stav da država za štetu od obveznog cijepljenja odgovara po kriteriju uzročnosti, odnosno bez obzira na to je li netko pogriješio. Dovoljno je dokazati da je šteta nastala zbog cijepljenja. U predmetu iz 2009. godine sud je utvrdio vezu između cjepiva protiv dječje paralize i oboljenja djeteta, iako je cjepivo bilo ispravno, a liječnik postupio pažljivo. Oštećeni se, dakle, ne bori protiv proizvođača cjepiva, nego tuži državu, i ne mora dokazivati ničiju krivnju.

Uzročnu vezu ipak treba dokazati, a postupci traju godinama. Vrhovni sud je 2009. dosudio naknadu i zbog predugog trajanja jednog postupka za naknadu štete nakon cijepljenja koji je pokrenut 2001. godine. Dokazivanje je donekle olakšao Sud Europske unije presudom iz 2017. godine (predmet C-621/15), prema kojoj nacionalni sudovi mogu utvrditi vezu između cjepiva i bolesti i bez znanstvenog konsenzusa, na temelju ozbiljnih, preciznih i usklađenih dokaza.

Što pokazuju podaci iz zemalja koje imaju fond?

Američki program naknade štete od cjepiva (VICP) postoji od 1988. godine. Prema podacima američke agencije HRSA, od 2006. do 2024. godine u SAD-u je podijeljeno oko 5,65 milijardi doza cjepiva koja program pokriva, a naknadu je dobilo 11.248 osoba, što je otprilike dvije osobe na milijun doza. Oko 60 posto tih naknada isplaćeno je nagodbom, bez zaključka vlade da je cjepivo uzrokovalo štetu. Program je, dakle, zamišljen tako da u nejasnim slučajevima prije prizna naknadu nego da je odbije, a broj obeštećenih i dalje je malen u odnosu na broj cijepljenja.

Znači li postojanje fonda da su cjepiva opasna?

Ne. Postojanje fonda znači da države priznaju kako cjepiva, kao i svaki lijek, u rijetkim slučajevima mogu nekome naštetiti, te da je pošteno takve ljude obeštetiti, jer su cijepljeni i radi zaštite drugih. To nije skrivanje štete, nego njezino javno priznavanje.

Što možemo zaključiti?

Točno je da Hrvatska nema poseban fond za naknadu štete od cjepiva i da je sudski put dug i težak. To je legitimna kritika, a i hrvatski pravni stručnjaci predlažu uvođenje takvog fonda. No oštećeni ne tuže farmaceutsku industriju, nego državu, koja odgovara bez obzira na krivnju. Podaci iz zemalja s takvim fondovima pokazuju da su ozbiljne štete od cjepiva rijetke. Nepostojanje fonda nije dokaz da se štete od cjepiva skrivaju.

Izvori

• Katarina Knol Radoja: Naknada štete prouzročene cijepljenjem, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2018.
• Mungwira i sur.: Global landscape analysis of no-fault compensation programmes for vaccine injuries, PLoS ONE, 2020.
• HRSA: Vaccine Injury Compensation Program, statistički podaci (listopad 2026.)