“Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu jasno propisuje obvezu SOA-e da o saznanjima o kaznenim djelima koja se gone po službenoj dužnosti izvijesti nadležna tijela.”
Tvrdnja je uglavnom točna, ali je formulirana šire nego što zakon izrijekom kaže. Zakon propisuje da sigurnosno-obavještajne agencije, kada njihovi podaci ukazuju na pripremanje ili počinjenje kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, izvijeste Državno odvjetništvo. Ne propisuje da takvu informaciju moraju izravno poslati policiji. U slučaju Gospića nije javno poznato jesu li informacije koje je SOA imala dosezale zakonski prag za obvezno izvješćivanje.
Zaključak: tvrdnja je uglavnom točna, ali važan dio formulacije je pojednostavljen.
Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske u članku 56. propisuje postupanje sigurnosno-obavještajnih agencija kada njihovi podaci ukazuju na pripremanje ili počinjenje kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti. U takvom slučaju agencije su dužne izvijestiti Državno odvjetništvo.
To potvrđuje središnji dio tvrdnje iz analiziranog članka: zakonska obveza izvješćivanja doista postoji. Međutim, formulacija da zakon nalaže SOA-i da izvijesti "nadležna tijela" može stvoriti pogrešan dojam da zakon izrijekom nalaže obavještavanje policije. Članak 56. konkretno navodi Državno odvjetništvo, a ne policiju.
To je važno zbog izjave ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića da informacije SOA-e o slučaju Gospić nisu išle prema policiji, nego prema drugim institucijama. Sama činjenica da informacija nije dostavljena policiji nije dovoljna za zaključak da je SOA postupila protivno zakonu. Ključno je pitanje je li SOA raspolagala podacima koji su, prema članku 56., ukazivali na pripremanje ili počinjenje kaznenog djela te, ako jest, je li o njima izvijestila DORH.
U javno dostupnim informacijama postoji ozbiljna proturječnost. DORH je objavio da od SOA-e nije zaprimio izvješće o nezakonitom odlaganju otpada u Lici tijekom 2022. ili 2023. godine. Istodobno je iz javnih izjava i izvještaja vidljivo da je SOA raspolagala određenim informacijama o slučaju još 2022. godine.
Međutim, javnosti nije poznat puni sadržaj tih informacija, njihova pouzdanost ni procjena SOA-e o tome jesu li predstavljale podatke koji dosežu prag iz članka 56. To je ključna nepoznanica. Obavještajna informacija o mogućem nezakonitom postupanju nije automatski isto što i potvrđeno saznanje o kaznenom djelu.
Zbog toga nije moguće na temelju trenutno dostupnih javnih podataka zaključiti da je SOA sigurno prekršila zakon. Jednako tako, nije moguće samo na temelju tvrdnje da je SOA imala informacije zaključiti da je njezino postupanje bilo potpuno u skladu sa zakonom.
Ne stoji ni tvrdnja iz izvornog članka da postoje samo dvije mogućnosti: ili je ministar Božinović lagao ili Hrvatska nije funkcionalna država. To je politička interpretacija, a ne pravna činjenica. Postoji više mogućih scenarija, uključujući mogućnost da su informacije bile početne i nepotvrđene ili da su proslijeđene tijelu koje nije policija. Za konačan zaključak potreban je uvid u relevantnu dokumentaciju.
Ocjena: tvrdnja da zakon propisuje obvezu SOA-e da o relevantnim saznanjima o kaznenim djelima koja se gone po službenoj dužnosti izvijesti nadležno tijelo ima čvrstu pravnu osnovu. Preciznije, zakon propisuje izvješćivanje Državnog odvjetništva. Nije, međutim, javno dokazano da je SOA u slučaju Gospića prekršila tu obvezu, jer nije poznat puni sadržaj ni pravna procjena informacija kojima je raspolagala.
Izvor: Narodne novine, Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske.