Sidrene cijene od 1. listopada: što se zapravo mijenja i koliko je vremena ostavljeno malim poduzetnicima?

Od 1. listopada 2026. na snagu stupaju nova pravila o isticanju cijena. Trgovci i pružatelji usluga morat će, uz aktualnu cijenu, iskazivati i propisanu referentnu cijenu, a za one koji imaju mrežne stranice uvode se i detaljniji zahtjevi za objavu cjenika u strojno čitljivom obliku.

Na papiru je cilj jednostavan: potrošaču omogućiti da lakše vidi koliko je nešto koštalo prije promjene cijene. U praksi se, međutim, otvara pitanje koliko će prilagodba biti zahtjevna, posebno za male poduzetnike koji nemaju velike informatičke sustave.

Što je zapravo „sidrena cijena“?

Nova Odluka o isticanju dodatne cijene propisuje referentnu cijenu proizvoda ili usluge.

Za proizvode i usluge na koje se nova odluka odnosi, ta je cijena ona koja je vrijedila 10. rujna 2026.

Za kategorije proizvoda koje su već bile obuhvaćene ranijim pravilima o dodatnoj cijeni, zadržava se referentna cijena koja je vrijedila 2. svibnja 2025.

U jednoj odluci Vlada govori o „dodatnoj cijeni“, dok se u drugoj, koja uređuje objavu digitalnih cjenika, izričito koristi izraz „sidrena cijena“. U javnosti se zato za tu referentnu cijenu koristi izraz sidrena cijena.

Što potrošač time dobiva?

Ideja je prilično jasna.

Ako je proizvod danas 15 eura, a njegova propisana referentna cijena bila 10 eura, potrošač može vidjeti da je cijena u međuvremenu porasla.

Time se pokušava dati kontekst aktualnoj cijeni, a ne prikazati je kao da postoji sama za sebe.

No sama informacija ne govori zašto je cijena promijenjena. Ona samo pokazuje odnos između aktualne i referentne cijene.

Tu priča više nije samo o cijeni

Nova pravila ne završavaju na tome da trgovac stavi još jednu brojku pokraj proizvoda.

Odluka o objavi cjenika propisuje da trgovci i pružatelji usluga koji imaju mrežne stranice moraju objaviti cjenike u strojno čitljivom digitalnom obliku, odnosno kao XML ili CSV datoteku.

Za proizvodni cjenik propisani su, među ostalim, podaci poput naziva proizvoda, šifre, robne marke, mjerne jedinice kada je primjenjiva, maloprodajne cijene, posebnog oblika prodaje ako postoji, sidrene cijene, barkoda i dostupnosti proizvoda.

Dakle, nije riječ samo o tome da čovjek može otvoriti web-stranicu i pročitati cijenu.

Podaci moraju biti strukturirani tako da ih može obrađivati i računalni sustav.

I nije dovoljno samo staviti CSV negdje na server

Propis predviđa i mogućnost automatiziranog prikupljanja podataka.

Trgovci i pružatelji usluga moraju omogućiti korištenje softverskih alata i automatiziranih programa za prikupljanje podataka putem tehničkih rješenja koja omogućuju njihovo dohvaćanje u stvarnom vremenu.

To je važno jer se ne radi samo o dokumentu koji je namijenjen čovjeku.

Cjenik je zamišljen kao strukturirani skup podataka koji drugi sustavi mogu automatski preuzimati.

Slični zahtjevi za XML/CSV cjenike i automatizirano prikupljanje već postoje u Zakonu o iznimnim mjerama kontrole cijena iz 2025., dok nova odluka iz 2026. detaljnije uređuje njihovu primjenu.

Što ako mali obrtnik ima samo običnu HTML stranicu?

Tu stvari postaju zanimljivije.

Zamislimo malog obrtnika koji izrađuje keramiku. Ima desetak proizvoda, svaki je drugačiji, nema ERP, nema webshop platformu i cijene je jednostavno upisao u HTML.

Ako je riječ o obvezniku na kojeg se odluka primjenjuje i ima mrežnu stranicu, sama činjenica da koristi običan HTML ne oslobađa ga obveze objave cjenika u propisanom digitalnom obliku.

Za velikog trgovca koji već ima bazu proizvoda, barkodove, ERP i postojeći API, to je prvenstveno pitanje prilagodbe postojećeg sustava.

Za malog obrtnika koji sve vodi ručno, to može značiti sasvim drugi opseg posla.

A što je s unikatima?

Ovdje postoji još jedno praktično pitanje.

Propis među podacima za proizvodni cjenik navodi i barkod.

Ali odluka ne daje posebno pravilo za svaki mogući slučaj unikatnog proizvoda koji nema barkod, niti posebno objašnjava kako postupati s proizvodom koji nije postojao 10. rujna 2026. i zato tada nije imao cijenu.

To ne znači automatski da je takav proizvod izuzet iz obveze.

Znači da za takve slučajeve iz samog teksta odluke nije moguće jednostavno izvesti odgovor bez dodatnog tumačenja nadležnog tijela ili prakse provedbe.

Koliko često treba ažurirati podatke?

Za proizvode se cjenici ažuriraju jednom dnevno, do 8:00 sati, za tekući radni dan.

Za usluge se cjenik ažurira nakon svake promjene, također do 8:00 sati na dan kada se promjena objavljuje.

Objavljeni cjenici moraju ostati dostupni na mrežnoj stranici najmanje 30 dana od objave odnosno promjene.

Drugim riječima, nije dovoljno jednom napraviti datoteku i zaboraviti na nju.

Koliko je vremena ostavljeno za prilagodbu?

Nova odluka objavljena je u Narodnim novinama 11. rujna 2026., a primjenjuje se od 1. listopada 2026.

To je 20 kalendarskih dana između objave i početka primjene.

U samim novim odlukama nije propisan poseban prijelazni rok nakon 1. listopada.

Za poduzetnika koji već ima odgovarajući sustav to može biti relativno jednostavna nadogradnja.

Za nekoga tko nema strukturirane podatke, XML/CSV, barkodove ili automatizirano dohvaćanje podataka, situacija je bitno drugačija.

Koliko posla to stvarno može značiti?

Tu nema jednog odgovora za sve.

Veliki trgovac s desecima tisuća artikala već ima bazu podataka iz koje može generirati propisani format.

Mali webshop može možda relativno jednostavno prilagoditi postojeću platformu.

Ali mali obrtnik koji ima nekoliko desetaka različitih proizvoda i jednostavnu ručno održavanu stranicu nema nužno ništa od toga.

Za njega „objavi cjenik u XML-u ili CSV-u i omogući automatsko preuzimanje podataka“ nije samo još jedno polje koje treba dodati na web-stranicu.

To može značiti izradu potpuno novog načina vođenja i objave podataka.

Što ako se proizvod pojavio nakon 10. rujna?

I ovdje postoji praktična nejasnoća.

Referentna cijena za novu mjeru vezana je uz cijenu koja je vrijedila 10. rujna 2026.

Ali što se događa s proizvodom koji tada uopće nije postojao?

Iz samog teksta nove odluke nije moguće jednostavno zaključiti da njegova prva prodajna cijena automatski postaje sidrena cijena.

To je jedno od pitanja na koja će, ako nema dodatnog službenog tumačenja, odgovor morati dati praksa provedbe.

A koliko su velike kazne?

Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena predviđa novčane kazne za različite povrede obveza vezanih uz cjenike i objavu podataka.

Za pravnu osobu trgovca kazne za pojedine takve prekršaje kreću se od 3.000 do 30.000 eura, dok su za fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost propisani niži rasponi. Za odgovornu osobu u pravnoj osobi predviđene su zasebne kazne.

To ne znači da će svaki mali obrtnik koji pogriješi automatski dobiti najveću moguću kaznu. Raspon kazne ovisi o konkretnom prekršaju i okolnostima.

Postoji li mogućnost zabrane prodaje?

Da.

Zakon predviđa mogućnost da tržišni inspektor u određenim slučajevima privremeno zabrani prodaju proizvoda ili pružanje usluga obuhvaćenih mjerama izravne kontrole cijena dok se nepravilnosti ne otklone. Zakon također predviđa situacije u kojima se takva mjera neće izreći ako se nepravilnost otkloni tijekom nadzora ili prije donošenja odgovarajuće odluke.

Je li onda cilj mjere loš?

To su zapravo dvije različite stvari.

Jedno je pitanje što se želi postići: potrošaču dati više informacija o tome kako se cijena mijenjala.

Drugo je pitanje kako je taj cilj proveden i koliko administrativnog i tehničkog posla proizlazi iz novih obveza.

Moguće je istodobno smatrati korisnim da potrošač vidi povijesni kontekst cijene i postaviti pitanje je li način provedbe proporcionalan za sve vrste poduzetnika.

Problem nije samo u količini posla, nego i u roku

Nova pravila ne odnose se samo na velike trgovce.

Ako se na određenog trgovca ili pružatelja usluge odluka primjenjuje, obveze mogu uključivati referentnu cijenu, strukturirani digitalni cjenik, određene podatke o proizvodima ili uslugama te mogućnost automatiziranog preuzimanja podataka.

Veliki sustavi za to već imaju infrastrukturu.

Mali poduzetnik možda nema ni bazu podataka iz koje bi takav cjenik mogao automatski napraviti.

A između objave pravila 11. rujna i njihove primjene 1. listopada ostavljeno je 20 dana.

Što ovo znači za malog obrtnika?

Ne znači da svaki mali webshop mora zatvoriti poslovanje ili da će svaki obrtnik nužno imati velik trošak.

Ali znači da se stvarni teret prilagodbe može vrlo razlikovati ovisno o tome kako poduzetnik vodi svoje podatke i prodaju.

Za trgovca koji već ima strukturiran sustav promjena može biti relativno jednostavna.

Za malog obrtnika koji cijene vodi ručno na jednostavnoj HTML stranici, ista obveza može značiti izradu potpuno novog tehničkog rješenja.

Pitanje zato nije samo hoće li potrošač od 1. listopada dobiti više informacija o cijenama.

Pitanje je i hoće li korist te dodatne informacije opravdati trošak njezine provedbe — posebno za mikro-poduzetnike koji nemaju velike informatičke sustave.

To će se najbolje vidjeti tek kroz praksu primjene novih pravila.