Provjera tvrdnje: Nanobotovi u cjepivima protiv COVID-19

Studija koja je objavljena u International Journal of Vaccine Theory, Practice and Research tvrdi da su nanobotovi pronađeni u cjepivima protiv COVID-19. Ova tvrdnja je izazvala veliku zabrinutost i podigla pitanja o sigurnosti cjepiva. Međutim, stručnjaci objašnjavaju da su strukture koje su pronađene u cjepivima zapravo prirodne strukture lipida koje se same sastavljaju.

Prof. dr. Anne S. Ulrich, redovita profesorica biokemije na Karlsruhe Institute of Technology (KIT), objašnjava da su strukture koje su pronađene u cjepivima rezultat sazrijevanja ili razgradnje lipidnih nanočestica. Lipidi čine glavnu komponentu cjepiva, a njihova stabilnost može biti narušena ako se cjepiva ne pravilno čuvaju.

Studija Lee & Broudyja koristila je različite metode za pripremu uzoraka, uključujući inkubaciju tijekom dugih razdoblja i dodavanje različitih sredstava, što je utjecalo na stabilnost nanočestica i dovelo do preraspodjele lipida. Prof. dr. Ulrich objašnjava da su prikazane strukture potpuno biofizički objasnive i da nema razloga za strah od 'nanobota' u cjepivima.

Međutim, prof. dr. Ulrich upozorava na rizike koji proizlaze iz genetski aktivnih komponenti cjepiva. Iako se koriste potencijalno štetni lipidi, količine koje se daju mogu se kontrolirati i procijeniti njihovo citotoksično djelovanje. Ekspresija šiljastog proteina, s druge strane, u osnovi je izvan kontrole, uključujući s obzirom na distribuciju modRNK, vrstu transfektiranog tkiva, postojanost ekspresije proteina, životni vijek aktivne modRNK, kontaminaciju DNK i njegovu moguću ugradnju u staničnu jezgru i sve dugoročne učinke na imunološki sustav.

Prof. dr. Ulrich zaključuje da daljnja istraživanja i javna rasprava trebaju se usredotočiti na ove kritične aspekte, a ne na poticanje pretjeranih strahova od futurističkih, transhumanističkih manipulacija putem nanotehnologije.

Za više informacija o stabilnosti i razgradnji lipida u cjepivima, preporučujemo čitanje studija Fongaro et al., 2023 i Chen & Blakney, 2024.