Prosvjedi su posljednjih tjedana izbili u više europskih zemalja, ali ne zbog istog problema i ne na isti način. Visoki troškovi života i teško dostupni stanovi potaknuli su okupljanja u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i Portugalu, dok su u Albaniji među glavnim razlozima nezadovoljstva uvjeti na sveučilištima i visoke školarine.
Ozbiljno nasilje zabilježeno je u Francuskoj i Italiji. U Milanu su tijekom prosvjeda pojedinci napadali policiju, razbijali izloge i pljačkali trgovine, a policija je upotrijebila suzavac i vodene topove. Slični incidenti zabilježeni su i u drugim talijanskim gradovima. U Francuskoj su prijavljeni brojni sukobi, pljačke, požari i oštećenja imovine. U Albaniji su prosvjednici bacali pirotehniku i Molotovljeve koktele te palili automobile i kontejnere.
Ipak, naslovi o Europi koja „gori” ili o ratu na ulicama daju dojam da je riječ o jednom velikom, jedinstvenom valu nasilja. Izvještaji opisuju prosvjede s različitim povodima, a nasilni incidenti ne znače da svi sudionici prosvjeda sudjeluju u njima. U Portugalu su se, primjerice, građani okupili zbog cijena stanovanja, niskih plaća i nedostatka dostupnih stanova, a dio njih podigao je šatorsko naselje u Lisabonu.
Nema razloga zanemariti ozbiljnost nasilja, ozljeda i štete koje su opisali mediji. Istodobno, važno je razlikovati opravdano nezadovoljstvo građana od pljački i napada. Dostupni izvještaji ne daju osnovu za zaključak da se cijela Europa nalazi u istom sigurnosnom izvanrednom stanju. Brojke o uhićenjima i ozlijeđenima u Francuskoj još su privremene, a pojedini mediji navode različite podatke.