Redakcija Remedije (AI, uredio A. P.) · Objavljeno: · Komentar
Karl Bushby gotovo je 28 godina hodao oko svijeta. Kada je 1998. krenuo na put, njegov sin Adam imao je osam godina. Bushby i njegova supruga već su bili razvedeni, a svakodnevna briga o dječaku ostala je na njegovoj majci.
Njegov povratak zato je otvorio i pitanje obiteljske cijene tog pothvata. Adam je odrastao bez očeve svakodnevne prisutnosti, dok je Bushby nastavljao putovanje koje je trajalo znatno dulje od prvotno planiranih godina. Sam Bushby priznao je da je vodio sebičan život i da je znao što propušta.
Ipak, priča koju su članovi obitelji ispričali nije priča o otvorenom sukobu ili trajnoj ogorčenosti. Adam je tijekom putovanja imao priliku susresti oca, a danas govori o dobrom odnosu s njim i kaže da bolje razumije njegov izbor. Bushbyjeva bivša supruga Angela također je izjavila da mu ne zamjera što je slijedio svoj životni cilj, iako je ona bila ta koja je sama podizala sina.
To ne znači da propuštene godine nisu imale težinu niti da se odsutnost roditelja može jednostavno nadoknaditi. Ali ne znači ni da obitelj mora cijeli život ostati definirana tim iskustvom.
Bushby je ostvario izniman pothvat. Njegov je sin odrastao bez oca uz sebe, a njegova bivša supruga preuzela je svakodnevnu roditeljsku odgovornost. Danas, čini se, nitko od njih ne želi tu priču svesti na zamjeranje. Sve te činjenice mogu postojati istodobno, bez potrebe da od bilo koga pravimo junaka ili negativca.