Ivermektin: Čudesni lijek protiv raka ili samo mit?

Ivermektin je antiparazitski lijek koji se koristi širom svijeta za liječenje različitih parazitskih bolesti. Nedavno je postao predmetom velike pažnje zbog tvrdnji da je učinkovit u terapiji malignih bolesti, uključujući karcinome bubrežnih stanica, raka dojke, raka jajnika i drugih vrsta raka. Međutim, koliko su ove tvrdnje istinite i potkrijepljene znanstvenim dokazima?

Prema članku objavljenom na Crodex.net, ivermektin je prikazan kao siguran i učinkovit lijek protiv različitih vrsta raka. Članak navodi nekoliko studija koje su istraživale učinke ivermektina na različite vrste raka. Na primjer, studija objavljena u časopisu 'Biochemical and Biophysical Research Communications' 2017. godine pokazala je da ivermektin liječi karcinom bubrežnih stanica (RCC) dok štiti normalne stanice bubrega. Druga studija objavljena u 'Molecular Medicine Reports' 2018. godine pokazala je da ivermektin cilja na matične stanice u ljudskim stanicama raka dojke.

Međutim, važno je napomenuti da su mnoge od ovih studija provedene in vitro (u laboratorijskim uvjetima) ili na životinjskim modelima, a ne na ljudima. To znači da rezultati ovih studija ne moraju nužno biti primjenjivi na ljude. Dodatno, iako ivermektin pokazuje obećavajuće rezultate u nekim studijama, potrebno je više kliničkih istraživanja kako bi se potvrdila njegova učinkovitost i sigurnost u liječenju raka.

Nacionalni institut za rak u Mexico Cityju izvijestio je da je ivermektin siguran nakon liječenja milijuna pacijenata s onhocerciazom i drugim parazitskim bolestima, što ga čini jakim kandidatom za daljnje studije. Međutim, iako je ivermektin siguran za liječenje parazitskih bolesti, njegova sigurnost i učinkovitost u liječenju raka još uvijek nisu dovoljno istražene.

Studija objavljena u 'Pharmacological Research' 2020. godine identificirala je ivermektin kao lijek koji potiče smrt stanica raka regulirajući mikro-okruženje tumora kod raka dojke. Ivermektin također cilja na stanice leukemije u niskim koncentracijama dok normalne hematopoetske stanice ostavlja same. Međutim, ove studije su još uvijek u početnoj fazi i potrebno je više istraživanja kako bi se potvrdili njihovi nalazi.

U zaključku, ivermektin pokazuje obećavajuće rezultate u nekim studijama, ali postoje ograničenja i potreba za daljnjim istraživanjima. Važno je da se ne prenaglava s tvrdnjama o njegovoj učinkovitosti u liječenju raka dok se ne provedu dodatna klinička istraživanja. Pacijenti i liječnici trebaju biti oprezni i slijediti savjete stručnjaka prije nego što odluče koristiti ivermektin za liječenje raka.