Tvrdnja je netočna. John Clauser, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 2022., doista je javno iznosio tvrdnje vrlo slične onima navedenima u članku. U govoru održanom 14. studenoga 2023. rekao je da „nema klimatske krize” te da atmosferski CO₂ i metan imaju zanemariv učinak na klimu. Njegove tvrdnje zabilježene su u snimci njegova nastupa: snimka Clauserova nastupa.

To, međutim, ne znači da su njegove tvrdnje u skladu s dostupnim znanstvenim dokazima. Nobelova nagrada koju je Clauser dobio odnosi se na eksperimente s kvantno isprepletenim fotonima i kršenjem Bellovih nejednakosti, a ne na klimatologiju. Nobelova zaklada navodi da je nagrađen za eksperimente s isprepletenim fotonima koji su utvrdili kršenje Bellovih nejednakosti i utrli put kvantnoj informacijskoj znanosti: Nobel Prize: John Clauser.

Prema šestom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), utjecaj čovjeka na zagrijavanje atmosfere, oceana i kopna nedvosmislen je. IPCC procjenjuje da je ukupno ljudskim djelovanjem uzrokovano zagrijavanje između 1850.–1900. i 2010.–2019. iznosilo vjerojatno između 0,8 i 1,3 °C, s najboljom procjenom od 1,07 °C. Pritom su staklenički plinovi vjerojatno uzrokovali zagrijavanje od 1,0 do 2,0 °C, dok su drugi ljudski utjecaji, prvenstveno aerosoli, dio tog zagrijavanja maskirali učinkom hlađenja. Prirodni čimbenici promijenili su temperaturu u tom razdoblju za samo oko −0,1 do +0,1 °C: IPCC AR6, Sažetak za donositelje odluka.

Posebno je problematičan dio tvrdnje prema kojem CO₂ i metan imaju „potpuno zanemariv” utjecaj. IPCC navodi da su koncentracije oba plina od predindustrijskog razdoblja snažno porasle zbog ljudskih aktivnosti. Procjena IPCC-a pokazuje da su staklenički plinovi bili glavni pokretač zagrijavanja troposfere od 1979. godine. CO₂ je pritom najvažniji pojedinačni staklenički plin povezan s ljudskim emisijama, dok metan također ima značajan učinak zagrijavanja: IPCC AR6, Synthesis Report.

Clauser u svojim nastupima posebnu važnost daje oblacima, odnosno njihovoj sposobnosti reflektiranja Sunčeva zračenja. Točno je da oblaci imaju vrlo važnu ulogu u energetskoj bilanci Zemlje i da su povratne veze povezane s oblacima jedan od važnih izvora nesigurnosti u klimatskim projekcijama. No iz toga ne slijedi da oblaci poništavaju učinak stakleničkih plinova. IPCC procjenjuje da je ukupna povratna veza oblaka pozitivna, odnosno da promjene oblaka u prosjeku pojačavaju, a ne neutraliziraju zagrijavanje: IPCC AR6, poglavlje o klimatskim povratnim vezama.

To potvrđuju i recenzirana istraživanja. Studija objavljena u časopisu Geophysical Research Letters analizirala je povratne veze u 27 klimatskih modela CMIP6 i pokazala da su promjene u oblacima važan čimbenik klimatske osjetljivosti. Autori ne zaključuju da oblaci uklanjaju učinak CO₂, nego da su povratne veze oblaka jedan od čimbenika koji utječu na klimatsku osjetljivost: Zelinka i sur., 2020., Geophysical Research Letters.

Važno je razlikovati dvije tvrdnje. Prva je da je klimatski sustav složen i da oblaci predstavljaju područje u kojem još postoji znanstvena nesigurnost. To je dobro potkrijepljeno. Druga je da zbog toga CO₂ i metan imaju zanemariv učinak te da nema ljudskim djelovanjem uzrokovanog globalnog zagrijavanja. Za tu drugu tvrdnju dostupni dokazi ne pružaju potporu.

Zaključno, Clauser je doista iznio navedene stavove, ali njegovo objašnjenje klimatskog sustava nije u skladu s procjenama IPCC-a i rezultatima relevantnih recenziranih istraživanja. Oblaci jesu važan dio klimatskog sustava, ali dostupni dokazi ne pokazuju da njihov učinak čini utjecaj CO₂ i metana zanemarivim.