Pokušaj stvaranja "umjetne kiše" zasijavanjem oblaka nije dokaz da chemtrailsi postoje - Faktograf.hr

Samo par dana nakon što smo objavili zadnji tekst posvećen raskrinkavanju netočne tvrdnje o chemtrailsima, društvenim mrežama počele su se širiti nove. One uporište nalaze u članku jednog domaćeg mainstream medija.

Članak objavljen 16. ožujka 2024. godine na Tportalu pod naslovom “‘Chemtrailsima’ protiv suše, požara i zagađenja zraka: Je li rješenje kontroverzna umjetna kiša?” neki su korisnici Facebooka protumačili kao potvrdu da chemtrailsi zaista postoje.

“Jučer ste tvrdili da chemtrailsi ne postoje”, jedan je od (arhiviran ovdje) nekoliko statusa (1, 2, 3) sličnog sadržaja.

Screenshot/Facebook

Tportal je pisao zapravo o drugoj pojavi, zasijavanju oblaka (eng. cloud seeding) – kontroverznoj tehnologiji koja se, osim za povećanje padalina, koristi i za obranu od tuče. Chemtrailsi se u ovom tekstu, i to pod navodnicima, spominju dva puta – u naslovu i podnaslovu – što je pojedinim korisnicima bilo dovoljno da izvuku zaključak kako su mediji konačno shvatili da chemtrailsi zaista postoje. U članku piše kako su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) najdalje otišli s programom zasijavanja oblaka, a kako “danas na godišnjoj razini u 300-tinjak navrata stvaraju umjetnu kišu kako bi spasili zemlju od suše, požara, a time i svoja poljoprivredna dobra”.

Za razliku od chemtrailsa, zasijavanje oblaka zaista postoji

Zasijavanje oblaka odnosi na unošenje raznih tvari u oblake koje potom djeluju kao jezgre kondenzacije ili jezgre leda u pokušaju induciranja padalina. U članku Tportala ta je pojava samo uspoređena s konceptom chemtrailsa jer se radi o ispuštanju kemikalija u zrak. Jasna distanca spram teoretičara zavjere vidi se i podnaslovu koji sadrži rečenicu: “I dok ovi ‘chemtrailsi’ ne uzbuđuju pretjerano standardne zagovornike teorije zavjere, na meti kritike su u znanstvenim krugovima”. Kasnije se u tekstu navodi zašto je metoda zasijavanja oblaka kontroverzna.

Chemtrails je zapravo izmišljeni fenomen o kojem je Faktograf pisao u više navrata. Radi se o teoriji zavjere prema kojoj se ljudi i priroda u operaciji neke tajne moćne organizacije masovno zaprašuju kemikalijama iz zraka, a najčešće se “dokazuje” bijelim tragovima koji ostaju iz zrakoplova. Riječ je, naime, o contrailsima – kondenzacijskim tragovima koji pod određenim uvjetima nastaju na nebu iza ispuha mlaznog motora zrakoplova.

Contrailsi nastaju kad zrakoplov leti na visini iznad 8000 metara gdje je temperatura zraka niža od – 40 stupnjeva Celzijevih. Tragovi mogu biti vidljivi nekoliko sekundi, a nekad na nebu ostanu i satima, ovisno o vlažnosti zraka te količini vodene pare iz motora zrakoplova. Ako je zrak dovoljno hladan, trag koji ostaje iza zrakoplova sastojat će se od sitnih kristala leda. Riječ je dakle o običnim prugama na nebu koje stvara susret toplog i vlažnog zraka s hladnim.

Zasijavanje oblaka koristi se u različite svrhe

Zasijavanje oblaka je dokumentirano i proučavano desetljećima, pojasnio je AFP-ov servis za provjeru činjenica kad je nedavno analizirao točnost tvrdnje o toj pojavi. Prvi eksperiment proveden je 1946. godine. Cloud seeding kao metoda “kontrole vremena” još uvijek izaziva rasprave među znanstvenicima koji imaju različita mišljenja o njenoj učinkovitosti, ali i štetnosti.

Tportal je u svom tekstu naveo i u koje se svrhe se koristi ili se koristilo zasijavanje oblaka. Napisali su kako je u veljači, zbog izrazito suhe zime, samo u pet dana diljem UAE-a umjetno ‘posijana’ kiša čak 27 puta, a da su prošle godine iz istog razloga to činile meksičke vlasti. Pakistan, s druge strane, tu je tehniku iskoristio “u pokušaju suzbijanja opasne razine smoga u megagradu Lahoreu”. Iako su ovi razlozi praktične naravi, odnosno u svrhu rješavanja konkretnih problema u okolišu i atmosferi, postojale su situacije u kojima se tu metodu zloupotrebljavalo. Kako je pisao Tportal, SAD su tijekom Vijetnamskog rata (1957–73.) to koristile kao oružje, “produživši njime sezonu monsuna i tako stvarajući blato, čime je poremećen lanac opskrbe Vietkonga i zaustavljeno napredovanje njihovih trupa”.

Kao što smo na Faktografu već pisali, točno je da je američka vojska tijekom rata u Vijetnamu koristila ovu tehnologiju pokušavajući izazivati padaline. Međutim, ne postoje dokazi da su u tome bili uspješni, tj. da je zasijavanje oblaka doista povećalo količinu padalina.

Domaći se medij fokusirao i na upozorenja znanstvenika. Dio njih misli da kristalići srebrnog jodida, koji se najčešće koriste pri stvaranju umjetne kiše, “mogu negativno utjecati na lokalne ekosustave na kopnu, ali i na vodeni svijet jer potencijalno mogu biti okidač i za druge zagađivače”. Kako je Faktograf ranije pisao, jasniji znanstveni dokazi koji bi potvrdili tezu o štetnosti cloud seedinga izostaju, budući da neka istraživanja sugeriraju da je riječ o malenoj količini metala (srebro) koja ne čini nikakvu štetu, dok neke druge studije zaključuju kako postoji potencijalna opasnost za vodeni svijet u slučaju bioakumulacije tvari koja se ispušta (1, 2).

Nakon što je je predstavio pozitivne i negativne strane ove tehnologije, Tportal je na kraju zaključio da je najveći izazov uspostaviti ravnotežu između potencijalne koristi koju ljudi mogu imati od umjetne kiše, odnosno zasijavanja oblaka, te potencijalnih okolišnih i zdravstvenih rizika. Chemtrailsi su u ovom tekstu iskorišteni kao retorička figura, kako bi se ukazalo na paradoks: određena skupina ljudi više je zabrinuta zbog pojave koja ne postoji (chemtrails), a manje pažnje usmjerava na drugu praksu, koja se zaista provodi i oko koje u dijelu znanstvene zajednice postoji određena skepsa (cloud seeding).

Dok chemtrailsi redovito pune Faktografovu rubriku Razotkriveno, zasijavanje oblaka obradili smo manje puta (1, 2, 3). Posljednji se put radilo o tvrdnji da je zasijavanje oblaka odgovorno za nevrijeme koje je prošlog ljeta pogodilo Zagreb i okolicu. Utvrdili smo da za nju nema dokaza. Prema podacima kojima raspolažu znanstvenici, zasijavanje oblaka u najboljem slučaju može povećati količinu padalina, iako ni oko toga ne postoji jasan znanstveni konsenzus. Do istih zaključaka dolazili su i strani portali za provjeru činjenica kada su korisnici društvenih mreža ovu tehnologiju povezivali s lokalnim vremenskim nepogodama: poplavama u Australiji ili olujama u SAD-u.

Objave koje smo u ovom tekstu analizirali nisu bile usmjerene na taj aspekt cloud seedinga nego je u njima sugerirano da su mediji napokon priznali teoriju o chemtrailsima, što nije točno. Naslov članka Tportala u objavama korisnika na Facebooku i drugim društvenim mrežama netočno je protumačen i izvučen iz konteksta.