Kontra-vatra je vatrogasna metoda, a ne zavjera klimatskih aktivista - Faktograf.hr

Društvenim mrežama širi se snimka automobila koji pravilno i kontinuirano izbacuje zapaljenu tekućinu uz rub šumske ceste. U pozadini se vidi da je šuma zahvaćena većim požarom. Video se širi uz opis da se radi o namjernom izazivanju požara kako bi se stvorio lažni dojam o klimatskoj krizi:

Požari koje uzrokuju ‘klimatske promjene i globalno zatopljavanje’…….Ovako nastaju

Međutim, jedan od komentatora navodi da se radi o izazivanju kontroliranog požara, kojim se zapravo lokalizira divlji požar. Korisnik piše da se radi o “operaciji stvaranja buffer zone” te da je u požaru izgorio samo pojas širok oko jedan metar, a slični se komentari pojavljuju i na X-u uz identičan video [1].

Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Zagreb, Siniša Jembrih, otklonio je za Faktograf bilo kakvu sumnju da video prikazuje namjerno izazivanje požara.

“To je kontra-vatra ili backfire, uobičajena taktika u suzbijanju požara na otvorenom prostoru već sigurno 50 godina, ako ne i dulje. Nije popularna u Europi, ali u Americi se koristi već dulje vrijeme”, kazao nam je, dodajući da je internet pun elaborata o korištenju kontra-vatre, kao i opreme za izazivanje. Vozilo opremljeno sa spremnikom zapaljive tekućine i kapaljkom čak i nije najbrži i najdramatičniji način da se izazove kontra-vatra. Jembrih naše čitatelje upućuje da se upoznaju s metodom izazivanja ovakvog kontroliranog požara iz zraka, uz pomoć tzv. helitorcha.

Ova metoda borbe protiv šumskih požara također je služila kao povod za dezinformacije na društvenim mrežama, o čemu smo već pisali.

Upotreba kontra-vatre

Dvije su ključne upotrebe kontra-vatre, navodi on.

“Jedna je prevencija. Na nekom području, pa čak i u nacionalnim parkovima može biti puno starog drveća. Ono se preventivno zapali i smanji se opasnost od katastrofalnog požara. Druga svrha je da se požar lokalizira. Kada se požar približava naseljenom području, ovo je jedan od načina da ga zatvorite da ne ide dalje. I to se obično radi blizu ceste ili vode. Izazvanim požarom zapravo pravite sigurnu zonu i kada požar naiđe na izgoreno, on ne može ići dalje od toga. Kada se to ne bi napravilo, šanse da bi požar preskočio cestu bile bi daleko veće”, navodi Jembrić.

On navodi i kako se u Zagrebu raspravljalo o nabavi opreme za izazivanje ovakvih kontroliranih požara, ali je procijenjeno da zasad nije potrebna. Ipak, smatra da bi Dalmacija mogla porazmisliti o tome, a pogotovo pojedini otoci, koji imaju jako puno raslinja pogodnog za katastrofalni požar.

Naravno, postoje rizici da će se povratna ili kontra-vatra proširiti i pojačati rastući požar. No, ako je povratna vatra ispravno postavljena, uzimajući u obzir vjetar i teren, povratna vatra će se kretati prema glavnoj vatri i biti usisana bez širenja drugdje. Tlo će biti očišćeno od vegetacije i šumski požar će imati manje goriva za sagorijevanje. O ovoj metodi, inače, pišu brojna vatrogasna i stručna udruženja poput Western Fire Chiefs Association, International Association of Fire and Rescue Services (CTIF), Southern Fire Exchange i drugi.

Zaključno, nije nikakva novost da vatrogasci izazivaju kontrolirane požare kako bi uklonili višak gorivog materijala i spriječili dolazak budućih požara do naseljenih područja. Vatrogasno vozilo koje služi potpaljivanju takvih kontroliranih požara može se vidjeti u sljedećem prilogu PBS-a (1’40”). Ondje kontra-vatru doista koristi organizacija koja se bavi zaštitom prirode i klime, izazivajući kontrolirane kako bi spriječila katastrofalne požare.

Naime, previše uspješnim gašenjem požara ljudi su do određene mjere povećali mogućnost pojave velikih razornih požara, tako što su spriječili da divlji požari uklone višak niske vegetacije, mrtvih stabala i drugog pogonskog goriva.

“Požar je i dalje prirodna pojava, što god mi mislili o njemu”, kaže zapovjednik JVP Zagreb.