Provjera tvrdnji o učinkovitosti i sigurnosti cjepiva

Učinkovitost i sigurnost cjepiva su teme koje često izazivaju rasprave i nedoumice. U ovom članku ćemo se baviti tvrdnjom da je učinkovitost i sigurnost nekih cjepiva ograničena heterogenošću imunosnog odgovora pojedinca i različitih populacija ljudi. Također, tvrdi se da je identifikacija genetičkih čimbenika koji moduliraju odgovore na primjenu cjepiva od velike važnosti za razvoj sigurnih i učinkovitih cjepiva te povećanje povjerenja javnosti u njih.

Prema članku objavljenom u Liječničkim novinama, precizna medicina temeljena na farmakogenomici omogućuje liječnicima predviđanje učinkovitosti određenog terapijskog tretmana na temelju genske podloge pacijenta. Farmakogenomički pristup predložen je i za određivanje sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, ali istraživanja i dalje zaostaju za potrebama.

Vakcinomika istražuje utjecaj genetičkih (i negenetičkih) čimbenika na heterogenost imunosnog odgovora izazvanog cjepivom u različitih pojedinaca i populacija, dok je polje adversomike usmjereno na nuspojave cjepiva. Većina istraživanja na polju personalizirane vakcinologije istraživala je učinkovitost cjepiva (334 studije), a manji broj se odnosi na nuspojave izazvane cjepivom (65 studija).

Primjerice, serokonverzija nakon triju doza cjepiva protiv HBV razmjerno je visoka, no neprimjerena proizvodnja zaštitnih protutijela primijećena je u 4 do 10 % zdravih osoba. Prethodne studije pokazale su da osobe s visokom ekspresijom HLA-DR3 i HLA-DR7 pokazuju slabiji imunosni odgovor na cjepivo protiv HBV-a. U kasnijim studijama utvrđeno je da je najvažniji HLA lokus za odgovor na cjepivo protiv HBV-a HLA-DRB1. Sumnje u vezi s rizicima cjepiva protiv HBV-a još nisu razriješene, no postoji dobra teorijska osnova za autoimunosnu reakciju izazvanu cjepivom protiv HBV-a kroz različite mehanizme. Brojne studije pokazale su aktivaciju prolaznih procesa autoimunosti nakon cijepljenja protiv HBV-a u smislu razine protutijela i T-regulatornih stanica.

Rane studije vakcinomike na MMR cjepivu uglavnom su uključivale gene koji kodiraju različite citokine i njihove receptore, a otkriveno je i nekoliko polimorfizama HLA lokusa u vezi s odgovorom na MMR cjepivo. Studije o adversomici MMR cjepiva su rijetke. U jednoj od najobuhvatnijih identificirana su dva SNP-a u dva gena povezana s MMR-povezanim febrilnim konvulzijama (IFI44L i CD46).

Budući da su cjepiva protiv HPV-a razmjerno nova, nijedna studija do danas nije istraživala genetske čimbenike učinkovitosti cjepiva protiv HPV-a. Novija literatura istražuje „sindrom nastao nakon cijepljenja protiv HPV-a“ kao model za patogenezu fibromialgije. Identificirane su dvije „nonsense“ mutacije: W32X u C110rf40 i Q100X u ZNFJJ povezane s visokom razinom citokina koji su uključeni u egzacerbaciju upalne aktivnosti.

Kako je konvencionalna HLA tipizacija složena i dugotrajna, uporaba jednonukleotidnih polimorfizama (SNP) kao biljega koji se mogu identificirati jednostavnim postupcima genotipizacije (npr. TaqMan tehnologija), bila bi prikladnija za kliničku uporabu.

U pripremi je najmanje osam vrsta cjepiva protiv SARS-CoV-2, među kojima „genetička imunizacija“ DNK ili RNK cjepivima pokazuje potencijalno najperspektivnije rezultate. Ovaj pristup cijepljenju dosad nije bio u uporabi za ljude. Personalizirani pristup razvoju cjepiva protiv SARSCoV-2 bit će još važniji nego za ostala cjepiva, jer su zabilježene velike razlike u reakcijama pacijenata na infekciju SARS-CoV-2.

Zaključno, tvrdnja da je učinkovitost i sigurnost cjepiva ograničena heterogenošću imunosnog odgovora pojedinca i različitih populacija ljudi je djelomično točna. Potrebno je više istraživanja za potpuno razumijevanje ovih čimbenika. Identifikacija genetičkih čimbenika koji moduliraju odgovore na primjenu cjepiva je važna, ali trenutno postoji nedostatak istraživanja na ovom području.

Za više informacija o ovim temama, možete pogledati sljedeće studije:

• J Clin Med. 2020 Nov; 9(11): 3561; doi: 10.3390/jcm9113561
• Liječničke novine, br.195, str. 83