Istina o cjepivima protiv COVID-19: Što se zapravo dogodilo s 137 milijuna eura?

U posljednje vrijeme, mediji su preplavljeni tvrdnjama o tome kako je Hrvatska potrošila ogromne količine novca na cjepiva protiv COVID-19 koja su na kraju otišla u vjetar. Prema članku objavljenom na DNEVNIK.hr, Hrvatska je potrošila čak 137 milijuna eura na cjepiva koja su donirana ili bacena. Ova tvrdnja izaziva mnoge pitanja i potrebu za detaljnijom analizom.

Prvo, treba razumjeti kontekst u kojem su se dogodile ove nabave cjepiva. Na početku pandemije, zemlje širom svijeta suočile su se s velikom neizvjesnošću i potrebom za brzim djelovanjem. Cjepiva su bila jedan od ključnih alata u borbi protiv pandemije, a mnoge zemlje, uključujući Hrvatsku, uložile su značajne resurse kako bi osigurale dovoljnu količinu cjepiva za svoje stanovništvo.

Međutim, kako se pandemija razvijala, interes za cijepljenje je padao. Ovo je rezultat više faktora, uključujući smanjenje percepcije rizika, skepticizam prema cjepivima i promjene u epidemiološkoj situaciji. Zbog toga, mnoge zemlje, uključujući Hrvatsku, suočile su se s viškom cjepiva koja nisu bila potrošena.

Tvrdnja da je 137 milijuna eura potrošeno u vjetar je preuveličana. Važno je napomenuti da su mnoga cjepiva donirana drugim zemljama koje su imale veću potrebu za njima. Ovo ne samo da nije 'bacanje novca', već je i humanitarni čin koji pomaže u borbi protiv pandemije na globalnoj razini.

Ministar zdravstva Vili Beroš objasnio je da je Hrvatska tražila izmjene ugovora s Europskom komisijom kako bi prilagodila količine cjepiva prema potrebama. Ovo ukazuje na fleksibilnost i prilagodljivost u upravljanju pandemijom.

Studija objavljena u časopisu The Lancet pokazuje da su cjepiva protiv COVID-19 bila vrlo učinkovita u smanjenju smrtnosti i teških oblika bolesti. Ovo ukazuje na to da su ulaganja u cjepiva bila opravdana, čak i ako su neka cjepiva na kraju donirana ili bacena.

Zaključno, tvrdnja da je 137 milijuna eura potrošeno u vjetar je preuveličana i ne uzima u obzir složenost i dinamiku pandemije. Važno je razumjeti da su ulaganja u cjepiva bila nužna i da su donacije cjepiva drugim zemljama bile humanitarni čin. Potrebno je kritički pristupiti ovakvim tvrdnjama i razumjeti širi kontekst.