HPV cjepivo je tema mnogih rasprava i kontroverzi. U ovom članku ćemo istražiti tvrdnje o njegovoj učinkovitosti i sigurnosti te donijeti zaključak temeljen na znanstvenim dokazima.

Učinkovitost HPV cjepiva

Tvrdnja da cijepljenje protiv HPV-a sprječava razvoj raka vrata maternice (cervikalnog karcinoma) ili bilo koje druge vrste raka, čista je neistina. U znanstvenoj literaturi za nju nema uporišta. Odgovorni znanstvenici godinama na to ukazuju i upozoravaju da je cjepivo ušlo u primjenu bez stvarnih dokaza o učinkovitosti.

Diane Harper, koja je sudjelovala u kliničkim istraživanjima HPV cjepiva, od njegova ulaska u primjenu upozorava da to nije cjepivo za rak; ono samo sprječava virusnu infekciju koja može biti povezana s karcinomom. Namjena vakcine krivo se tumači i promovira, pa mnogi ljudi vjeruju da će, cijepe li se, biti otporni na rak, što nije istina.

Stephanie Seneff, znanstvenica s MIT-a, navodi da klinički pokusi nisu nikad pokazali da cjepivo štiti od cervikalnog karcinoma. Sin Hang Lee, umirovljeni profesor patologije sa Sveučilišta Yale, potvrđuje da ne postoje znanstveni dokazi da su HPV cjepiva spriječila jedan jedini slučaj cervikalnog karcinoma u bilo kojoj zemlji.

U Njemačkoj je 13 uglednih liječnika i javnozdravstvenih stručnjaka napisalo Manifest u kojem kritiziraju preporuku i uvođenje HPV cjepiva u program vakcinacije. Tvrde da učinkovitost cjepiva nije dovoljno istražena i primjereno prezentirana.

Sigurnost HPV cjepiva

Sigurnost HPV cjepiva također je predmet sumnji. U nekim razvijenim zemljama nakon desetljeća kontinuiranog pada koji se pripisuje uspješnom programu probira putem citološkog (Papa) testa, pojavnost cervikalnog raka počela je rasti. I zanimljivo – baš od vremena kad se počelo cijepiti protiv HPV-a, baš u zemljama koje su imale najviši obuhvat, i baš u mlađoj populaciji, onoj u kojoj je cijepljenje uvedeno.

Godine 2019. francuski kirurg/onkolog Gerard Delepine i njegova supruga, pedijatrijska onkologinja Nicole Delepine izdali su knjigu „Gardasil. Vjerovanje i propaganda nasuprot čvrstim dokazima“. U njoj podrobno opisuju i objašnjavaju ovaj trend. Podaci za zemlje koje su imale najveću procijepljenost konzistentni su i podudarni – u razdoblju organiziranog citološkog probira, između 1989. i 2007. pojavnost invazivnog cervikalnog karcinoma smanjila se za gotovo 30 %. Od 2007. kad je Gardasil pušten na tržište, trend se okrenuo.

Zaključak

HPV cjepivo je neučinkovito u smislu zaštite od raka. Štoviše, kad bi i bilo učinkovito, njegova bi primjena bila besmislena jer je nepotrebno. HPV cjepivo je nepotrebno jer je rak materničnog vrata vrlo čest i izravno povezan s HPV-om, pa je eliminacija HPV-a korisna i opravdana. No u stvarnosti, slijed od infekcije HPV-om do cervikalnog karcinoma događa se vrlo rijetko.

U razvijenome, rak cerviksa ne predstavlja veći javnozdravstveni problem. Pojavnost i smrtnost su godinama u padu (osim zadnje vrijeme u zemljama gdje se intenzivno cijepi); u EU mortalitet sada iznosi oko 3 na 100 000 žena, a u Hrvatskoj godinama stagnira na oko 3,5-4/100 000.

Rak materničnog vrata gotovo je u potpunosti sprječiv. To je bolest sporog tijeka koja se razvija desetljećima. U žena koje se redovito kontroliraju bit će na vrijeme otkriven i izliječen. Nesporno je, i istraživanja to uvijek ponovo dokazuju, da je probir citološkim (Papa) testom najefikasniji, najsigurniji i najisplativiji postupak prevencije cervikalnog karcinoma.

U opisanim okolnostima zagovaranje cijepljenja protiv HPV-a sa znanstvene je i medicinske, ali i zdravorazumske strane bespredmetno. A kad se zna da je cjepivo beskorisno, naprosto je apsurdno.